„Ovih dana odlazim spavati kasnije, a ustajem ranije no što
je to meni uobičajeno. Pritišće me nemogući rok koji mi je zadao moj najdraži klijent. Najdraži je onaj koji dolazi s nemogućim rokovima i koji se potom čudi: ne
stignete to prevesti? Pa kako? Radi se samo o par stranica teksta!
Taj isti
klijent ponekad ne razumije da na jednoj stranici mogu biti dvije kartice
teksta što je ukupno 3 600 znakova, a ukoliko se radi o prijevodu stručnog
teksta – za takav prijevod treba mi i po nekoliko sati. Ovaj put moja je misija prevesti 32 kartice
teksta za četiri dana, što znači da moram prevesti 8 kartica dnevno. Nije
nemoguća, no moja me pretjerana pedantnost tjera da svaku riječ u prijevodu
provjerim po stoti put: jesam li u duhu jezika preveo tu floskulu? Je li sve
prevedeno kao što je mišljeno? Jesu li svi odlomci na broju?
Na početku moje
prevoditeljske priče dogodila mi se takva početnička blamaža, koja me naučila
važnoj lekciji – sam sebe provjeri nekoliko puta! Naime, jedna poznata i
priznata prevoditeljska agencija pružila mi je šansu honorarnog prevođenja koju sam zabrljao predavši prevedeni tekst u kojem
je nedostajao cijeli odlomak.
Neprospavana noć prije, dvije-tri pive previše na
tekmi s dečkima i moje prevođenje otišlo je k vragu.
Ali naučio sam važnu
lekciju, ukoliko želim karijeru prevoditelja, neprospavane noći dolaze u obzir
samo ukoliko je u pitanju prevođenje. Prevoditelji su inače noćne ptice, pa
tako i sam opravdavam ovo tvrdnju.
Znate li kada je najdivnije prevoditi? Kada
noć duboko zagrize u jutro. Upravo je savršeno mirno, telefoni ne zvone,
mailovi ne stižu, ne postoji ništa što bi mi odvuklo pažnju i u potpunosti se
mogu posvetiti tekstu koji prevodim.
Najdivniji je osjećaj kada oko četiri – pet ujutro, kada mi
tolike šalice kave umrtve svaki osjećaj umora, no ukočenost tijela
alarmantno pokazuje da sam još jednom
prekršio sve zakone dobrog ponašanja prema istome, stavljam točku u zadnjoj
rečenici, pogledom prelazim preko nje i mišom stišćem Spremi. Jutro je
pametnije pa ću nakon nekoliko sati sna još jednom pročitati prijevod i unijeti
zadnje promjene.
Ujutro, prvo što činim - palim računalo, kuham kavu, zatim otvaram
blogove svojih kolega u inozemstvu kako bih vidio što je novog kod njih.
Redovito čitam prevoditeljske blogove jer samo „braća po prevođenju“ mogu
suosjećati s bolovima u leđima nakon višesatnog, višednevnog i višegodišnjeg
prevođenja...
Donosim nekoliko preporuka:
I na kraju, meni najdraži
Kada vidite crteže koji na karikaturni način prikazuje
svakodnevicu prevoditelja, vidjet ćete koliko smo smiješni i dragi – mi –
prevoditelji! :-)
Do sljedećeg prevođenja,